Naslovnica Monaštvo Skip Navigation Links
Sv. BenediktExpand Sv. Benedikt
Skip Navigation Links
SamostaniExpand Samostani
Naša izdanja Foto galerija Linkovi Kontakt
 
 
Teme :


4.10.2016.

1.10.2014.

17.5.2014.

10.4.2014.

16.3.2014.

23.2.2014.

27.12.2013.

1.3.2013.


  Božje utjelovljenje i redovničko siromaštvo
27.12.2013.  


Bog, bogat milosrđem, ….. da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. (Ef 2, 4)

Imitatio Christi - Kršćanski život jest život nasljedovanja Isusa Krista. Traženje i prepoznavanje Očeve volje u našoj svakodnevnoj stvarnosti, te prianjanju uz Očevu volju srcem Isusa Krista. Ovo se može reći „definicija“ kršćanskog života koja vrijedi za sve one koji su kršteni u Isusa Krista. Nasljedovati ga, imitirati, oponašati Isusa Krista. Ipak ne smijemo shvatiti ovo imitatio samo izvanjski. Dobri imitatori pred publikom imitiraju, čine to u određenim trenucima, a onda se vraćaju sebi, svojoj stvarnosti, svom glasu, pokretu, izgledu. Imitatio Christi, nasljedovanje Krista za kršćane postaje njihova stvarnost – stoga nasljedovati Krista znači suobličiti se njemu, postati njemu sličan, postati njemu nalik. Ovakvo nasljedovanje daje životu krštenika onu duhovnu dimenziju iz koje se rađa stvarnost koju zovemo - život za Boga.
Život za Boga - Život za Boga ima tisuću lica, tisuću načina na koje postaje znak očit svijetu (koji put i skriven od pogleda svijeta), ali očit Bogu i u skladu s njegovim planom spasenja. Mi redovnici i redovnice prepoznajemo se u ovom biti znak – očitovan, postavljeni na goru kao grad ili kao svjetiljka na svijećnjak. Nije to naša zasluga, izabrani smo, pozvani, posvećeni – sve je to njegovo djelo u našem životu. Naš se život za Boga, naše posvećenje svakodnevno obnavlja i jača svjedočenjem i življenjem evanđeoskih savjeta - a to je moguće prije svega njegovom milošću.
Bog bogat milosrđem - Evanđeoski savjet siromaštva postavlja nas u osobit odnos s nebeskim Ocem: Bog, bogat milosrđem, ….. da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. (Ef 2, 4) Bog bogat milosrđem želi nama pokazati svoje bogatstvo. Želi nam ga ne samo pokazati, nego i darovati – želi nas obogatiti svojim bogatstvom.
Sin kao dar - Bogatstvo koje nam Bog obećava, pokazuje, i daruje najvrjednije je što On ima, najvrjednije od onog što bi netko nazvao svojim – Jedinorođenac, ljubljeni Sin. Otac nam ga daruje, šalje, a Sin sluša … Otac se je iz ljubavi prema svijetu „odrekao“ svoga ljubljenoga Sina i u njemu nam darovao sve. Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? (Rim 8, 32)
Primiti dar / kenosis - Primamo li neki novi dar, poklon, nešto novo ili ljepše od onog što već posjedujemo, nastojat ćemo na neki način „riješiti se“ starog kako bismo bilo spremni i slobodni primiti novi i bolji dar. Na primjer: novi stolovi i stolice za samostansku blagovaonu … prije nego stigne oslobodit ćemo prostor, ukloniti staro i učiniti i više: ispražnjenu ćemo prostoriju očistiti. Kenosis - čuli smo taj izraz više puta – prevodimo ga kao oplijeni samoga sebe (Fil 2, 7); možemo dakle reći kako Isus isprazni samoga sebe od svojega božanstva, osiromaši sebe zbog nas.
Sin nam se daruje - Bez siromaštva se ne može shvatiti misterij dara koji je božanstvo dalo čovjeku, a darivanje je izvršeno u Isusu Kristu (Dar otkupljenja, Ivan Pavao II,). To darivanje izražava Pavao u 2. poslanici Korinćanima: Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. „Zašto se Isus odlučio za siromašan život? Krist nije postao siromašan stoga što bi prezirao bogatstvo, ta on je sve stvorio. Siromah je postao jer je Otac tvorio sve njegovo blago. Između njega i Oca nije bilo ničega. Toliko je bio jedno s Ocem da se baš ništa nije brinuo za sebe. Njegovo je siromaštvo odražavalo njegovo potpuno predanje Ocu.“ (Za Kristom, A. Nadrah)
Bogati a ne siromašni - Dakle, naš zavjet siromaštva, nije zavjet po kojem nemamo ništa, već zavjet po kojem postajemo otvoreni primiti i svjedočiti svijetu prvenstvo najvećeg bogatstva – život za Boga / život pun Boga. Zavjet siromaštva nas ne osiromašuje, već obogaćuje.
Otajstvo siromaštva - Novi Zavjet bogat je govorom, izravnim i neizravnim, o siromaštvu za Kraljevstvo Božje. Isusovo rođenje, njegovo objavljenje svijetu početak je „otajstva“ siromaštva u kojem nas obogaćuje Onaj koji oplijeni samoga sebe postavši poslušan. Ne želim pisati o Isusu siromašnom u štalici Betlehema, jer teško da se mi redovnici i redovnice današnjice možemo prepoznati u toj stvarnosti (čast iznimkama!), niti o bijegu u Egipat jer ne bježimo, i putujemo li, najčešće udobno putujemo, ne želim se zaustavljati na njegovom skrovitom životu u Nazaretu, slikajući obiteljsku idilu, siromašnu ali punu ljubavi, baš stoga jer nam je sve to skrovito i ne znamo drugo doli da se napunjao mudrosti i da je Božja milost bila s njime.
Utjelovljenje, odgovor ljubavi - „Božje utjelovljenje i redovničko siromaštvo“, sili nas da se zaustavimo na otajstvu i stvarnosti utjelovljenja. Sav evanđeoski Zakon mogli bismo svesti na zapovijed ljubavi, na ljubav. Tražimo li razlog utjelovljenju onda sve razloge koji nam mogu pasti na pamet možemo opet svesti na samu ljubav. Ljubav je ona stvarnost koju Otac i Sin komuniciraju međusobno, ljubav je ona stvarnost koju Bog i čovjek komuniciraju međusobno, ljubav je na koncu ona stvarnost na koju je čovjek pozvan komunicirati s drugim čovjekom.
Utjelovljenje je uslišan vapaj čovjekove životne potrebe za Božjom ljubavlju. Utjelovljenje je Očev dar čovjeku; ono je govor Božje ljubavi čovjeku i poziv na dioništvo u stvarnom bogatstvu božanskog života. Bog nas poziva da budemo dionici njegova života.
Bog jedino bogatstvo čovjeka - Siromaštvo ispovijeda da je Bog jedino čovjekovo pravo bogatstvo. Življeno prema primjeru Krista koji „iako bijaše bogat, postade siromašan“ (2 Kor 8,9), postaje izraz posvemašnjeg darivanja sebe što ga međusobno čine tri božanske Osobe. To je darivanje koje se prelijeva u stvaranju i potpuno očituje u Utjelovljenju Riječi i njezinoj otkupiteljskoj smrti. (Vita consecrata 21)
Svjedoci - Naše je siromaštvo znak, svjedočenje posebne ljubavi prema Bogu i prema ljudima. Svojim siromaštvom svjedočimo svijetu, koji je podignut na gospodarskoj i političkoj sili, da bogatstvo i novac nisu najveće vrednote. Živjeti u posvećenom siromaštvu znači svjedočiti slobodu – čovjek je stvoren da bude gospodar, a ne rob stvorenja i predmeta.
Tko je istinski siromašan, posve se povjeravajući Bogu postaje vrlo požrtvovan, stvaralački, ne traži grčevito ljudske udobnosti ni sigurnosti. Siromaštvo, koje oslobađa za potpuno pouzdanje u Boga, rješava nas straha i prosječnosti.
Po otajstvu utjelovljenja Bog nas poziva na zajedništvo s njim i po tom zajedništvu poziva nas na zajedništvo s braćom i sestrama. Zavjet siromaštva odgaja nas za zajedništvo u kojem „svi bijahu jedno srce i jedna duša, … sve im bijaše zajedničko“ (Dj 4, 32). Ovako življen zavjet siromaštva lijek je i odgovor sve naglašenijem individualizmu modernog čovjeka.
Istinsko zajedništvo rađa osjećajem pripadnosti – biti Božji, biti dio njegova Tijela, Crkve, zajednice. Odgovor je to na sve snažnijoj otuđenosti, tendenciji unutar redovničkih zajednica da živimo vlastiti život paralelno sa životom zajednice.
Povjerenje je plod pripadnosti življene u zajedništvu. Postajemo svjesni koliko Bog ima povjerenja u nas. Povjerio nam je sestre, braću, darovao nas jedne drugima. Živeći zavjet siromaštva u dinamici povjerenja prema Bogu i bližnjima odupiremo se „tjeskobnoj zabrinutosti“, depresiji koja prodire u sve pore života.
Povjerenje se polako pretače u ljubav, djelotvornu ljubav. Ljubav postaje „jezik komunikacije“ i otvara nam srce za darivanje. Ljubav nas uči biti milosrdni, služiti. Postajemo tako istinska slika Onoga „koji nije došao da bude služen, nego da služi“ (Mt 20, 28). Zavjet siromaštva življen u djelotvornoj ljubavi oslobađa nas od navezanosti na ljude i stvari, oslobađa nas sebeljublja i osposobljava nas za sebedarje. Ovako se otajstvo njegova utjelovljenja nastavlja i danas po iskrenom i zauzetom življenju zavjetovanog siromaštva, koje nas obogaćuje a ne osiromašuje.
Nikola de Martini napisao je: Svijet će se obratiti kada u Crkvi (osobito u redovničkoj zajednici) otkrije ova svjedočanstva: svjedočanstvo molitve, svjedočanstvo bratskog zajedništva, svjedočanstvo siromaštva.
"On koji druge obogaćuje sam postade siromašan, uze na se moje siromašno tijelo da mene obogati svojim božanstvom. … Postao sam slikom Božjom i nisam je sačuvao. A on je uzeo moje tijelo, da bi spasio Božju sliku i tijelo učinio besmrtnim. Stupio je s nama u novo zajedništvo." (Grgur Nazijanski)


 
      Povratak na naslovnicu