Naslovnica Monaštvo Skip Navigation Links
Sv. BenediktExpand Sv. Benedikt
Skip Navigation Links
SamostaniExpand Samostani
Naša izdanja Foto galerija Linkovi Kontakt
 
 
Teme :


4.10.2016.

1.10.2014.

17.5.2014.

10.4.2014.

16.3.2014.

23.2.2014.

27.12.2013.

1.3.2013.


  Lectio divina - u ritmu liturgijske godine
23.2.2014.  



1. ČITANJE RIJEČI BOŽJE JE LECTIO DIVINA
1.1. Što je lectio divina?
«Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.» (Lk 10,38-39)
Slijedeći ove evanđeoske riječi mogli bismo reći da je lectio divina sjedenje do nogu Gospodinovih i slušanje riječi njegove.
Izraz lectio divina u prijevodu znači «božansko čitanje». Riječ je, dakle, o čitanju. A tko čita? Ja? Mi? Krist čita, ne ja. Čitam, istina, i ja, ali ono što je meni Krist pročitao. Stoga je ova lectio – divina, ne humana. Čitanje je božansko, ne ljudsko.
Što mi Bog čita? Čita mi svoju riječ, odnosno Riječ. Krist meni čita samog sebe. Stoga božansko čitanje nije drugovanje s mrtvim slovima, nego razgovor sa živom Riječi.
Što ja radim dok Krist čita svoju riječ? Slušam. Čusmo: «Marija … slušaše riječ njegovu». I gledaše Gospodina živoga kako stoji pred njom.
Ovaj se naš susret s Gospodinom događa po njegovoj milosti, a ne po našim zaslugama. Nije Marija otišla u Isusovo selo, nego je Isus došao u njezino. U saborskoj je konstituciji Dei Verbum lijepo je istaknuto tko kome dolazi u susret: «U svetim knjigama, naime, Otac nebeski s velikom ljubavlju dolazi u susret svojim sinovima i s njima razgovara» (DV 21).

1.2 Božansko čitanje i posvećeni život
U saborskome dokumentu o obnovi redovničkoga života (Perfectae caritatis) jasno je istaknuti važnost «božanskoga čitanja» Svetoga pisma:
Neka svi članovi redovničkih ustanova neprestanim marom njeguju duh molitve i samu molitvu, crpeći iz pravih izvora kršćanske duhovnosti. Neka u prvome redu svakoga dana imaju u rukama Sveto pismo da čitanjem i razmatranjem božanskoga Pisma nauče «nenadmašivo znanje – Isusa Krista» (Fil 3,8).
Lectio divina, odnosno «čitanje i meditiranje božanskoga Pisma», jest pravi i prvi izvor kršćanske duhovnosti. To redovnici i redovnice moraju primjerom i drugima pokazati.
Osoba posvećena života zaručnica je Riječi. U Svetome pismu ne traži mrtva slova na papiru, nego glas Zaručnika. Lijepo se to vidi u Origenovu tumačenju Pjesme nad pjesmama (In Cant. 1,2 op.10). Za Origena su slova i riječi svetoga teksta zapravo rešetke i zidovi iza kojih se nalazi Zaručnik. Tko čita Sveto pismo može pogledom vjere gledati Krista-Zaručnika kako se pojavljuje iza rešetaka slova i preko zidova riječi te radosno klicati: «Dragi moj podiže glas i govori mi!» (Pj 2,10).

2. U RITMU LITURGIJSKE GODINE
2.1 Uvodne napomene
Liturgija je, kako kaže Drugi vatikanski sabor, «vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proističe sva njezina snaga» (SC 10). Isto se može reći i za pojedine vidove liturgijskoga života. Tako je i liturgijsko čitanje riječi Božje, odnosno služba riječi, vrhunac i vrelo izvanliturgijskoga čitanja, odnosno «božanskog čitanja».
Biblijski odlomak za lectio divinu može se birati na razne načine: prema osobnome raspoloženju ili potrebi, čitati po redu, otvoriti Bibliju nasumce… Najbolji način biranja svetopisamskoga teksta jest izabrati izabrano. To znači izabrati ono što je Crkva izabrala i u liturgiji dotičnoga dana rasporedila. Drugim riječima, lectio divina će se redovito usklađivati s liturgijskim čitanjima, odnosno ritmom liturgijske godine.
Ritam liturgijske godine je višestruk: godišnji, tjedni i dnevni.
Stoga i usklađivanje «božanskoga čitanja» s liturgijom mora biti višestruko.
a) Godišnji ritam. Svetopisamski tekst, odnosno njegovo tumačenje, nastojat ću uskladiti i liturgijskim slavljima tekućega vremena liturgijske godine. Na primjer, u ponedjeljak se drugoga tjedna Došašća kod mise čita Iz 35,1-10. Postoji više načina čitanja ovog odlomka:
- mogu uzeti tekst kako ga donosi misni lekcionar;
- mogu tekst skratiti, uzeti npr. samo jedan redak ili se zadržati na samo jednoj riječi, npr.: «On hita»;
- ili neki drugi prikladni tekst o Dolasku Gospodinovu kojega čuva Predaja.
Neprimjereno bi bilo da u vazmenoj osmini čitam i razmatram ovaj tekst proroka Joela: «Riječ je Jahvina: vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć…» (2,12). Zar se u vazmenoj osmini posti, plače i kuka?
b) Tjedni ritam. «Božansko čitanje» valja uskladiti i s tjednim liturgijskim ritmom. Ne smije nam biti svejedno u kojemu se danu tjedna nalazim. Stoga Muku Gospodinovu neću čitati u nedjelju, nego u petak. U nedjelju ću čitati odlomke o uskrsnuću.
c) Dnevni ritam. Lectio divina obazirat će se i na dnevni liturgijski ritam. Na primjer, petkom prije podne bit će vrlo prikladno čitati one odlomke Muke koji opisuju Isusovo suđenje i razapinjanje, a petkom popodne opis njegove smrti. Bit će vrlo lijepo i znakovito moliti Ps 22 («Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?») upravo u vrijeme dana kad ga je i Isus molio. Pogledamo li himne Trećega, Šestoga i Devetoga časa odmah ćemo uočiti da su vezani uz određeno doba dana.
2.2 Lectio divina priprema liturgijsko čitanje
Dvostruka je veza «božanskoga čitanja» s liturgijskim čitanjima: lectio divina ih priprema i nastavlja. Spomenut ćemo najprije važnost «božanskoga čitanja» u pripremanju liturgijskih čitanja.
Lectio divina može nam pomoći da se dobro pripravimo za liturgijsko slavlje. Priprava je zaista potrebna jer je liturgija «vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve» – kako kaže Sabor. Kakav vrhunac? Zar neka gomila kamenja visoka pola metra na koju mogu skočiti kad god zaželim? Ne, liturgija nije tako niska. Liturgija je visoka gora na koju se mogu uspeti samo postupno, penjući se malo po malo. Stoga će nam lectio divina, u kojoj ćemo čitati tekstove sljedećega liturgijskoga čina, pomoći da se molitvenim čitanjem zaputimo prema liturgijskome vrhuncu.
A još prije negoli počnem pripremati sveti tekst, morat ću pripremiti sebe. Upitat ću se, jer to je vrlo važno, pristupam li Riječi Božjoj čista i otvorena srca, ponizno i kao sluga?
Ne smije se, dakako zapostaviti ni biblijski studij. Kako ću inače znati povijesnu pozadinu, odnosno životni kontekst svetopisamskoga teksta?!
2.3 Lectio divina nastavlja liturgijsko čitanje
Riječ je Božja dar. Krist, živa Riječ Božja, daje nam na dar samoga sebe. Mi smo daroprimci, on je darodavac. Uloga daroprimca nije da primi dar, nego da ga dolično prihvati i čuva. Odatle važnost upravo čuvanja Riječi Božje, osobito one naviještene u liturgijskome slavlju. Odatle i važnost «božanskoga čitanja» koje nastavlja liturgijsko čitanje.
Liturgija je «vrelo iz kojeg proističe sva snaga Crkve» kaže Drugi vatikanski sabor. Dakle, ona nije vrelo s malo vode koja se lako i brzo popije. Iz liturgijskoga vrela proistječe, osobito u Dan Gospodnji, obilje životvorne vode koja se nikada popiti ne može. Podsjetimo se kada počinje liturgijski tjedan. Ne počinje ponedjeljkom i ne završava nedjeljom – kao da bi svagdani bili priprava na Dan Gospodnji. Počinje nedjeljom, a svagdani koji slijede nastavljaju nedjeljno slavlje. Riječ Božja, Kruh živi koji je svečano razlomljen u Dan Gospodnji ne može se sav potrošiti kod nedjeljnoga blagovanja; njegovo se blagovanje nastavlja i kroz dane koji slijede.
Da zaključimo: liturgija je «vrhunac ka kojem teži djelatnost Crkve», a u penjanju na taj vrhunac pomaže nam lectio divina koje nas na liturgiju pripravlja. Liturgija je također «vrelo iz kojega proistječe sva snaga (Crkve)», a životvorna voda s toga vrela teče i putem «božanskoga čitanja» koje liturgiju nastavlja.

b. Jozo


 
      Povratak na naslovnicu