Naslovnica Monaštvo Skip Navigation Links
Sv. BenediktExpand Sv. Benedikt
Skip Navigation Links
SamostaniExpand Samostani
Naša izdanja Foto galerija Linkovi Kontakt
 
  Zadar - preminula M. Ildefonsa Vukić
18.5.2014.  

Bosiljka M. Ildefonsa Vukić rođena je 3. siječnja 1925. godine u Arbanasima u Zadru od oca Benjamina i majke Ane rođ. Ljubičić. Sakrament krštenja primila je od tadašnjeg župnika don Mate Fausta u crkvi Gospe Loretske, 11. veljače 1925. Prvu svetu pričest primila je 31. svibnja 1936., a svetu krizma 15. lipnja 1941.
Nakon očeve prerane smrti, petero preživjele djece s majkom se preselilo u Šibenik. Dvojicu svoje braće, Petra i Ivana, nije upoznala – umrli su još kao maleni. U Šibeniku je polazila zanatsku školu u Samostanu sv. Luce.
Kao djevojka bila je članica Društva križara i Kćeri Marijinih pod vodstvom don Ante Radića i mons. Rafaela Benamatija. Prvi joj je ispovjednik bio mons. dr. Krešimir Zorić. Pod njegovim duhovnim vodstvom duhovno se i kršćanski izgradila.
1945. godine vratila se u rodni Zadar, gdje se zaposlila kao službenica u uredu te paralelno polazila gimnaziju. Za vrijeme hodočašća u Mariju Bistricu 1950. godine osjetila je poziv: Ostavi sve i slijedi me! Nestrpljivo je čekala povratak u Zadar da povjeri svom ispovjedniku iznenadni Božji poziv. Kako želja za samostanskim životom nije jenjavala, dala je otkaz na mjesto službenice i ušla u Samostan benediktinki sv. Marije, unatoč protivljenju članova obitelji koji su se pribojavali da zbog svoje živahne naravi neće ustrajati. U samostanu je ta živahnost itekako dobro došla jer je u vrijeme rekreacija izvodila čuda neviđena. Hvala joj.
U samostan je M. Ildefonsa ušla 4. studenoga 1951. godine, a primila ju je opatica M. Benedikta Braun. Dopratile su je majka, sestra Ljiljana i djevojke Kćeri Marijinih. Majka Ana i sestra Ljiljana gorko su plakale jer je, iako po prirodi vesela i društvena, u svojoj 26. godini izabrala strogi klauzurni život. No, samostanski je život brzo prihvatila jer je i u vanjskom svijetu vodila duhovni život.
Izdržavši kušnje, M. Ildefonsa uz Božju je pomoć obukla redovničku odjeću 9. studenoga 1952. godine. Ovaj dan čekala je s nestrpljenjem i velikom radošću, zajedno s M. Valburgom, a za obred oblačenja sama je okitila kapelu vijencima. Za redovnički život novakinje je pripremala učiteljica M. Agneza Gallessi. 15. studenoga 1953. M. Ildefonsa položila je privremene zavjete na ruke opatice M. Benedikte Braun. Vječne zavjete položila je 10. veljače 1957. godine, a obred je predvodio mons. Mate Garković.
Osim molitve, koja je, prema Pravilu sv. Benedikta „Ora et labora da se u svemu slavi Bog“ prva na redu, dugo je godina vezla po narudžbi i pomagala opatici M. Benedikti Braun kao daktilografkinja. Baveći se ručnim radom, pomagala je u pletionici, heklala miljee, vezla plahte, jastučnice i oltarnike. Učila je svirati klavir, a naučila je i talijanski jezik. Kad je zbog problema s očima morala ostaviti ručni rad, uz službu vratarice, zajedno sa sumještankom M. Valburgom radila je i u sušionici odjeće. Službu vratarice obavljala je od 1953.
U privremeno smještenoj izložbi crkvene umjetnosti u prostorijama samostana radila je kao vodič, a od otvaranja Stalne izložbe crkvene umjetnosti tj. od 1976. radila je dok joj je dopuštalo zdravlje. Bila je vratarica, prodavala je ulaznice i vodila grupe na hrvatskom i talijanskom jeziku.
Voljela je liturgiju i svu sebe unosila u pjevanje. Uz prirodni dar pjevanja dobro je izvježbala alt u katedralnom zboru u Šibeniku i tako do pred samu smrt.
Iz svojeg života posebno je pamtila događaj kad je 31. svibnja 1988. godine, zajedno s M. Anselmom, primljena na privatnu audijenciju kod pape Ivana Pavla II., današnjeg sv. Ivana Pavla II. Nakon što ih je pričestio na misi u privatnoj kapeli, Sveti Otac ih je primio u svojoj privatnoj knjižnici. Iako je i četiri godine ranije bila na audijenciji kod Pape, ovog puta bila je to posebna radost i čast jer je mogla biti u neposrednoj blizini Kristova namjesnika na zemlji, a to je događaj koji se ne zaboravlja lako.
M. Ildefonsa uzvraćala je zahvalnost svima koji su joj pomogli ići putem svetosti i savršenosti svojim svakodnevnim molitvama koje je obavljala od svega srca. Unatoč kušnjama koje joj je Bog slao, prihvaćala je svaki križ, pa i bolest, nije joj bilo lako nositi težinu križa kroz bolest, patnje i nevolje. Mnogi su postali sveti jer su znali umirati sebi, ljubiti Boga i bližnjega i time su zaslužili nebesku slavu, tako je i naša M. Ildefonsa iz dana u dan rasla u kreposti i predanosti Bogu.
Zahvalne smo M. Ildefonsi za uzoran primjer jednostavnosti i poniznosti. Želimo i molimo da nas naša M. Ildefonsa zagovara kod dragoga Boga i isprosi mnogo svetih zvanja.
(opatica M. Anstazija Čizmin)




 
  Povratak na popis novosti

Povratak na naslovnicu