Naslovnica Monaštvo Skip Navigation Links
Sv. BenediktExpand Sv. Benedikt
Skip Navigation Links
SamostaniExpand Samostani
Naša izdanja Foto galerija Linkovi Kontakt
 
  TROGIR - Preminula Majka Marija Josipa (Kata) Runje, OSB - 1
21.12.2016.  

Na trogirskom gradskom groblju pokopana je u ponedjeljak, 12. prosinca Majka Marija Josipa (Kata) Runje, OSB. Sprovodnu misu i obred sahrane u samostanskoj crkvi predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s oko petnaest svećenika, a pjevanje je predvodio zbor pod ravnanjem mo. Vinka Buble. Nad lijesom je zapjevao i don Marijo Čagalj. Nadbiskup Barišić je u propovijedi govorio o pokojnoj M. Josipi iznoseći svoje zapažanje kroz susrete s njom, kako je bila mudra osoba koja je znala lijepo zboriti ali je najviše govorila šuteći.

„Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Ovu veliku istinu reče sv. Pavao. Ali je ova istina toliko duboka, jer nadilazi ovu našu pripadnost i povezanost rodbinsku zemaljsku“, naglasio je nadbiskup dodavši da je najveća istina o našem životu to da pripadamo Kristu i živeći i umirući. Pripadamo mu kao zaručnica, a Krist je Zaručnik i to je odnos pripadnosti u ljubavi. Poziv biti redovnica, osoba posvećenog života, klauzurna sestra nije ništa drugo doli biti snažan glas osobnoga svjedočanstva pripadnosti Kristu, kazao je mons. Barišić.

Govoreći o došašću, vremenu iščekivanja istaknuo je da je to „vrijeme najdinamičnije budnosti, čekanja susreta sa Zaručnikom.“ S. Josipa zasigurno je dočekala taj susret s upaljenom svjetiljkom. U tu svjetiljku nadolijevala je ulje da se ne ugasi ljubav prema Bogu. A ulje je riječ Božja, euharistija, sakramenti, molitva (za druge, svijet i Crkvu) i dobra djela. Toga je bilo u izobilju u njezinom životu, tako da je njezina svjetiljka gorila neprestano i osvjetljavala sredinu u kojoj je boravila i djelovala. To najbolje mogu posvjedočiti sestre benediktinke koje su s njom živjele ovdje u najstarijem ženskom benediktinskom samostanu u Hrvatskoj, naglasio je splitsko-makarski nadbiskup.

S. Josipa imala je lice i srce koje je znalo slušati drugoga, darovati mu pozornost i pažnju te mu dati prostora. Tek kada bi riječ drugoga utihnula, onda bi ona progovorila. Kratko i mudro. Vidjelo se da ta njezina riječ izlazi iz iskustva ljubavi. Bila je slična onome čije je ime nosila. Sv. Josip bio je šutljiv, koliko znamo iz evanđelja, ali vjerujemo da je znao slušati, pokloniti pažnju drugome i uvažiti ga. Riječi ga nisu zatrpavale niti poništavale nego ga podizale. One su bile plamen te ljubavi, kazao je mons. Barišić zamolivši s. Josipu i ostale pokojne benediktinke da i dalje svojim zagovorom prate samostan koji već 952 godine živi i diše s gradom Trogirom. Samostan sv. Nikole, koji je prije nosio naziv sv. Dujma, osnovao je davne 1064. godine sv. Ivan Trogirski, te je tako taj samostan postao simbolom i znakom prepoznatljivosti grada Trogira.



benediktinke Trogir



Slike/m. Jospia.jpg
Povećaj  

 
  Povratak na popis novosti

Povratak na naslovnicu