Naslovnica Monaštvo Skip Navigation Links
Sv. BenediktExpand Sv. Benedikt
Skip Navigation Links
SamostaniExpand Samostani
Naša izdanja Foto galerija Linkovi Kontakt
 
  Trogir - Smrt i sahrana benediktinke A. M. Nikoline Čapkun
11.8.2013.  

S. Marija Nikolina (Mirjana) Čapkun rođena je 26. travnja 1938. godine u Konjskom pokraj Splita kao sedmo od osmero djece Joze i Kate (rođ. Pandžić). Kao djevojke živjela je naizvan životom koji se ni po čemu nije izdvajao od života svoje okoline. No, u sebi je počela osjećati čežnju i zov na jedan poseban način života o kojemu je željela nešto više saznati – postoji li takav način života i kako bi ga mogla ostvariti. U Konjsko je vrlo rijetko – par puta godišnje – dolazio svećenik, pa su seljani, a tako i djeca, na Sv. Misu i vjeronauk nedjeljom odlazili u Klis, tako da je dječji vjeronauk bio vrlo oskudan. Kako riješiti pitanje svojih čežnji? Domislila se da o tome nikome ništa ne govori, nego da pita na pravom mjestu. Providnost je htjela da je upravo te godine pok. nadbiskup Frane Franić došao u Konjsko krizmati djecu. Kako je uvijek bila dosjetljiva, iskoristila je tu lijepu prigodu i zamolila o. Nadbiskupa da se malo izdvoji kako bi s njim razgovarala, čega se on vrlo rado spominjao. Kad je čuo opis onoga što ona želi, obradovao se i rekao da se kod nje radi o monaškom pozivu i da će joj on pomoći stupiti u kontakt sa benediktinkama u Trogiru, što je i učinio. Kada je čula da će je sestre primiti, njenoj sreći nije bilo kraja. Trebalo je to reći svojima, koji nisu nikada čuli o klauzurnom životu. Nastala je opća žalost, a jedino ju je, imajući povjerenja u njezinu razboritost, podržavala njezina sestra Mila, koju je Gospodin nagradio kćerkom koludricom u istom samostanu. Dana 14. veljače 1960. teška srca dopratili su svoju Miru u samostan. Na povratku iz samostana majka Kata se izmakla i pokušala joj pružiti nešto novca uz riječi: „´Ćeri moja, evo ti ovo, pa kada ti bude teško, ti kupi sladoled.“ Tu dražesnu anegdotu Pokojnica je češće znala uz smijeh spominjati. Ubrzo su svi vidjeli da ni u jednom sladoledu nema te slasti kad se usporedi kako je sladak Gospodin. Mirjana se brzo i oduševljeno prilagođavala samostanskom životu. Prve zavjete položila je 23. travnja 1962., a monaško posvećenje imala je 28. travnja 1965. Nedugo nakon posvećenja, htijući je suobličiti svom životu, Zaručnik joj je poslao životni križ, kojega je ona uz pouzdanje u Njega i u zagovor Njegove Presvete Majke Marije, na jedan ili na drugi način do kraja života herojski iznijela. Uza svu patnju, odlikovala se velikom vedrinom i staloženošću, a nadasve ljubavlju prema Bogu, sestrama i svima s kojima se susretala. Molitvu i žrtvu bolesti danomice je prikazivala za potrebe sv. Crkve i cijeloga svijeta. Radovalo ju je biti na usluzi, pa, iako ograničena bolešću, zamjenjivala bi čak i mlađe sestre u nekim poslovima. Koliko su joj snage dopuštale, nije se štedjela u radu – bilo da se radilo o ručnim radovima vezenja, zidarskim poslovima ili bilo kojem drugom poslu. Mnogi je pamte kao onu koja je ne samo izrađivala miraze, nego i kao onu koja se trudila poticati ljude da dopuste Bogu da u njihovim dušama oblikuje svoju sliku. Izmjena molitve, rada i patnje neprestano se odvijala do dana 4. kolovoza 2013. godine, kad ju je njezin Zaručnik Isus rano ujutro k sebi pozvao. Vjerujemo da će On na nju, izliti bujicu svoje nebeske radosti, koju je ona s vjerom, ufanjem i ljubavlju iščekivala.
Sprovodnu svetu Misu i obred sahrane u samostanskoj crkvi predvodio je 6. kolovoza na blagdan Preobraženja Gospodinova splitsko-makarski nadbiskup Dr. Marin Barišić sa svećenicima. Zbor sv. Jakova pod ravnanjem Mo Vinka Buble uveličao je svetu Misu, a nad lijesom je anđeoski zapjevao i Don Marijo Čagalj. O. Nadbiskup govorio je o pokojnoj s. Nikolini kao o ikoni koju je Gospodin pisao kroz njezin životni tijek. Iznio je svoje zapažanje kroz susrete s njom kako je ona bila mudra osoba, koja je znala govoriti, ali nije puno govorila – više je govorila šuteći. Župnik Don Pavao Piplica biranim je riječima prikazao njezin život. Na trogirskom gradskom groblju benediktinac o. Jozo Milanović predmolio je molitve prije sahrane, a opatica M. Ivana Šeravić ganuto je zahvalila Pokojnici za sve dobro koje je u svom životu učinila, nakon čega je tijelo bilo sahranjeno. Počivala u miru Božjem.

s. M. Alojzija Dorvak, OSB Trogir




 
  Povratak na popis novosti

Povratak na naslovnicu