Naslovnica Monaštvo Skip Navigation Links
Sv. BenediktExpand Sv. Benedikt
Skip Navigation Links
SamostaniExpand Samostani
Naša izdanja Foto galerija Linkovi Kontakt
 



SAMOSTAN TROGIR


Samostan Benediktinki Sv. Nikole

Benediktinski samostan sv. Nikole (nekoć sv. Dujma) osnovan je, prema sačuvanoj povelji o njegovu osnutku, davne 1064. godine zalaganjem sv. Ivana Trogirskog. Smješten je uz postojeću crkvicu sv. Dujma. Prema predaji, sačuvanoj u samostanu do današnjih dana, na prostoru današnje veće sakristije, sastajala se prva kršćanska zajednica sa sv. Dujmom, a tu je nedavno pronađen i natpis iz ranog kršćanstva. Uz prvotni naziv sv. Dujma, u 12. stoljeću crkva i samostan dobivaju i drugi naziv sv. Nikole. Već u 13. stoljeću prevladava i ostaje samo naziv sv. Nikole, što su pridonijeli brojni pomorci i ribari, čiji je nebeski zaštitnik sv. Nikola.

Od osnutka samostana život, koji je u njemu započeo pod vodstvom prve opatice Eufemije, nije se nikada ugasio – luč koju je sv. Ivan Trogirski zapalio osnutkom samostana i danas gori i svijetli. Po Božjoj volji i milosti, gotovo tisuću godina u njemu žive koludrice, koje su u povijesti odigrale veliku ulogu u svom gradu i širem području - kako na polju duhovnosti, tako i na polju kršćanske kulture i radinosti. Brojne sačuvane umjetnine i knjige, osobito poznata zbirka hrvatskih književnih tekstova "Vartal" Petra Lucića iz 16. st., ukazuju na činjenicu da su koludrice imale ljubavi i smisla za lijepo. Nadasve ih do današnjih dana privlači i zanosi ljepota Božja. Posvećene Bogu, u tišini i sabranosti, u samozatajnom radu, koludrice teže rastu u ljubavi prema Bogu, slave ga i prinose mu život molitve i žrtve za cijeli svijet. Ozračje Božje nazočnosti, koje ispunja duše onih koje mu se potpuno predaju, tvore od samostana duhovnu oazu u kojoj mnogi traže odmor, osvježenje i podršku kroz život, a još više molitve koludrica. Vjernici Trogira i okolice vole se pridružiti koludricama u svagdanjoj molitvi krunice te nedjeljnjoj Večernjoj molitvi Časoslova i sv. Misi. Koludrice nastoje osluškivati potrebe Crkve i svijeta, a osobito svojih građana, od kojih su stariji dobrim dijelom odgajani u samostanskoj školi, što je ukinuta uoči talijanske okupacije.

Koludrice se danas bave raznim ručnim radovima - vezenjem, izradom crkvenih paramenata, umjetnošću, čuvanjem i predstavljanjem zbirke umjetnina "Kairos" i slično - nastojeći u svemu tražeti i vršiti volju Božju.
Kroz dugu povijest samostana zajednica je uvijek brojila malo članova pa tako i danas, ali koludrice kroz život nosi polet i pouzdanje u Božju blizinu i brigu za njih. U apsidi samostanske crkve ističu se riječi Pjesme nad pjesmama: VENI DE LIBANO, SPONSA MEA. VENI DE LIBANO, VENI, CORONA BERIS, što znači: DOĐI S LIBANONA, ZARUČNICE MOJA, DOĐI S LIBANONA, DOĐI DA TE OKRUNIM. To je poziv Isusa - Zaručnika, kojemu su se koludrice odazvale. U radosnom iskustvu blizine Božje, koludrice vjeruju da i danas ima kršćanskih djevojaka koje će u sebi prepoznati Isusov poziv i velikodušno mu se odazvati pridruživši im se životom u ovom samostanu, kao tolike djevice u povijesti Crkve.


 

 

 












Samostan Benediktinki
Sv. Nikole

Gradska 2
21220 TROGIR
tel: 021 881-631
samostan.sv.nikole.sestre.benediktinke@st.t-com.hr