Naslovnica Monaštvo Skip Navigation Links
Sv. BenediktExpand Sv. Benedikt
Skip Navigation Links
SamostaniExpand Samostani
Naša izdanja Foto galerija Linkovi Kontakt
 



 
 
 


 1



2

3






4

5


6




7





8


9



10

11

12


13

14



15

16

17




18




19


20


21






22



23


24



25

26

27

28







29



30




31



32

33



34




35


36

37


38



39



40



41


42

43



44


45

46

47


48



49


50





Pravilo Sv. Benedikta

Proslov


Poslušaj, o sinko, pouke učitelja
i prikloni uho svoga srca;
rado primi savjet dobrohotnog oca
i uspješno ga provodi u djelo.
Tako ćeš se naporom posluha vratiti onome
od kog si se udaljio nehajnim neposluhom.
Tebi mi je, dakle, sada govor upravljen,
tko god ti bio koji se vlastite volje odričeš,
te prihvaćaš najjače i najblistavije
oružje posluha
da vojuješ Kristu Gospodu,
istinskomu Kralju.

Prije svega, započneš li neko dobro djelo,
svesrdnom molitvom išti da ga On dovrši;
udostojao se ubrojiti nas među svoje sinove
i sada ga ne smijemo žalostiti
svojim zlim djelima.
Moramo mu, dakle, s darovima
što nam ih je On udijelio
uvijek tako služiti
da nas ne bi jednom
kao rasrđen otac razbaštinio,
ili kao strašan gospodar,
uvrijeđen našim grijesima,
predao vječnoj kazni,
jer ga kao nevaljale sluge
ne htjedosmo slijediti u slavu.

Ustanimo stoga već jednom
jer nas Pismo budi govoreći:
Vrijeme je napokon da se oda sna prenemo.
Otvorimo svoje oči božanstvenom svjetlu
i pažljivim uhom poslušajmo opomene
što nam ih božanski glas
dan za danom dovikuje:
O, da danas glas mu poslušate,
ne budite srca tvrda!
I nadalje: Tko ima uho
neka posluša što Duh govori Crkvama.
A što govori?
Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjemu.
Trčite dok imate svjetlost života
da vas ne obuzme tama smrti!

Dok Gospodin u mnoštvu ljudi
dovikujući traži svoga radnika,
iznova kaže:
Tko je čovjek koji ljubi život
i želi se dana naužiti dobrih?
Ako to čuvši ti odgovoriš: „Ja“,
Bog će ti reći:
Želiš li imati istinski i vječni život,
onda jezik svoj oda zla suspreži
i usne svoje od riječi prijevarnih.
Zla se kloni i čini dobro,
traži mir i za njim idi!
Ako to budete činili,
moje će oči biti nad vama,
moje uši nad vašim molitvama
i prije nego me zazovete, reći ću vam:
Evo me!
Što bi nam, braćo predraga,
moglo biti milije
od toga glasa Gospodnjeg koji nas zove?
Gle, Gospodin nam u svojoj dobroti
put života pokazuje.

Opašimo, dakle, svoje bokove vjerom
i vršenjem dobrih djela
i stupajmo pod vodstvom Evanđelja
putovima njegovim,
da bismo zavrijedili ugledati onoga
koji nas je pozvao u svoje kraljevstvo.

Ako želimo stanovati
u dvorima njegova kraljevstva,
moramo se žuriti dobrim djelima,
inače nećemo onamo stići.
No upitajmo Gospoda s Prorokom i recimo:
Gospodine, tko smije stanovati u šatoru tvome,
tko li počivati na gori svetoj tvojoj?
Nakon toga pitanja
poslušajmo, braćo, Gospodina
koji nam odgovara
i put prema svome šatoru pokazuje,
govoreći: Koji živi bez ljage
i koji čini pravicu,
koji istinu iz srca zbori
i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlobnoga đavla,
kad ga na nešto nagovara,
skupa s njegovom napasti
odbaci s vidika svog srca
i uništi ga,
te njegovo nagovaranje
odmah na početku zgrabi
i razbije o Krista;
koji se boji Gospodina
i ne uznosi se svojom vjernom službom
znajući da dobro u njemu
nije djelo njegovo, već Gospodnje.
I zato veličaju Gospodina
koji djeluje u njima,
govoreći s Prorokom:
Ne nama, Gospodine,ne nama,
već svom imenu slavu daj!
Kao što ni apostol Pavao
nije ništa od svog propovijedanja
pripisivao sebi, nego je rekao:
Milošću Božjom jesam što jesam.
I još izjavljuje:
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.
Zato i Gospodin u Evanđelju kaže:
Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih,
prispodobit će se mudru čovjeku
koji sagradi kuću na stijeni.
Zapljušti kiša, navale bujice,
duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću,
ali ona ne pada,
jer je utemeljena na stijeni.

Tako završivši, Gospodin očekuje od nas
da ćemo na njegove svete poticaje
iz dana u dan djelima odgovarati.
Zato nam se i produžuju dani ovoga života
kao odgoda da popravljamo svoja zla djela,
kako i Apostol govori:
Zar ne shvaćaš da te strpljivost Gospodnja
k pokori privodi?
Ta milostivi Gospodin veli:
Neću smrti grješnikove,
nego da se obrati i živi.

Kad smo, dakle, braćo, upitali Gospodina
tko će stanovati u njegovu šatoru,
čuli smo kako ondje možemo stanovati,
ali samo ako dužnosti stanara ispunjavamo.
Moramo, dakle, držati spremnim
srca i tijela svoja,
da u svetoj poslušnosti
vojujemo za te zapovijedi.
A ono što naša narav ne može,
Gospodina ćemo moliti,
da se udostoji svojom nam milošću pomoći.
Ako želimo paklene kazne izbjeći
i u život vječni dospjeti,
onda, dok je još vremena
i dok se u ovom tijelu nalazimo,
i dok možemo sve to izvršiti
u svjetlu ovog života,
moramo trčati i činiti
što će nam za vječnost koristiti.

Stoga nam je, dakle, osnovati
školu službe Gospodnje.
U toj ustanovi, nadamo se,
ništa oštra niti teška odrediti.
No, ako bi razuman razbor
nešto malo i tvrđega tražio,
zato da se mane isprave ili ljubav očuva,
nemoj se tada odmah prestrašiti
i ostaviti put spasenja
koji u početku ne može biti nego uzak.
Ali napredujući u monaškom životu i vjeri
srce nam se širi
pa s neizrecivom slatkoćom ljubavi
hrlimo putem zapovijedi Božjih.
Tako se nikada nećemo
od njegova učiteljstva udaljiti,
nego ćemo u samostanu
u njegovu nauku do smrti ustrajati
i u Kristovoj muci trpljenjem sudjelovati
da u njegovu kraljevstvu zaslužimo
i udjela imati. Amen.

 

Ovdje možete skinuti cijelo
Pravilo Sv.Benedikta (PDF format, 2.9 MB)





 
 
 


Izr 1 8;
4 20; 6 20













Mudr 5 5-6















Rim 13 11




Ps 95 8

Otkr 2 7


Ps 34 12

Iv 12 35



Mt 20 1

Ps 34 13




Ps 34 14-15





Ps 34 16

Iz 58 9;
65 24



Ps 16 11
Izr 6 23
Ef 6 14
Lk 12 35



1 Sol 2 12






Ps 15 1





Ps 15 2-3








Ef 1 18
Ps 15 4


Ps 137 9





Fil 2 13






1 Kor 12

2 Kor 10 17

Mt 7 24-25







Mt 7 28





Rim 2 4


Ez 33 11
















2 Kor 5 6

Iv 12 35
1 Kor 9 24





Mt 11 30





Mt 7 14

Ps 119 32



Dj 2 43


1 Pt 4 13